Salon mladih je najveća i najuglednija nacionalna izložbena manifestacija vizualnih umjetnika do 35 godina u Hrvatskoj. U nešto više od 50 godina svoga postojanja, predstavio je više od 3500 umjetnika i u svakom svom izdanju generirao nova imena na hrvatskoj umjetničkoj sceni te povezivao hrvatsku i međunarodnu kulturnu scenu. Osim prezentacije najnovijih umjetničkih trendova, Salon od svojih početaka dodjeljuje i nagrade najuspjelijim ostvarenjima, adekvatno vrednujući umjetnički rad i naglašavajući široj javnosti koja su to nova imena na sceni čiji bismo rad trebali pratiti i u budućnosti. O ovogodišnjem, 37. izdanju razgovarali smo s njegovim kustosom Lovrom Japundžićem. Zanimalo nas je kakav je osjećaj biti na čelu manifestacije s tolikom tradicijom, koje je značenje ovogodišnje teme 'Pao sat u bunar', kakav nas program čeka, a saznali smo i ponešto o izlasku Salona u grad i o teškoćama koje danas tište mlade umjetnike.

U četvrtak se otvara 37. salon mladih, bijenalna izložba s tradicijom koja seže do 1968. godine. Kakav je osjećaj biti kustosom takve manifestacije?

Dobar je osjećaj biti dijelom sadašnjosti, ali i povijesti manifestacije koju su prethodnih godina kustoski osmišljavali kolektivi i pojedinci koji su postali bitni akteri lokalne i međunarodne umjetničke scene. Jednako tako, uzbudljivo je javnosti predstaviti prakse onih koji tek dolaze, a koje ćemo idućih godina sigurno često viđati po gradskim galerijama, institucijama i živahnoj nezavisnoj kulturnoj sceni. Iako i sam dolazim s nezavisne scene na kojoj djelujem posljednjih desetak godina, povremeni izleti u institucije ili rad na festivalima omogućuju mi da sve ono što inače radim dođe do puno šire publike.

Tema ovogodišnjeg Salona je 'Pao sat u bunar'. Možete li objasniti što to znači?

Radovi s izložbe istražuju mogućnosti koje nastaju uslijed neprilagođenosti normativnom toku vremena, a manifestiraju se kroz istraživanje novih smjerova prethodno zanemarenih odnosa s vremenom. 'Pao sat u bunar' pokušaj je oslobađanja od nametnutih vremenskih okvira, osluškivanje glasova onih oko nas, ali i preispitivanja vlastite uloge u kaotičnom vremenu koje stalno iznova otkriva svoju sklonost ekscesu. Inspiracija za naslov bila je dječja igra 'Care, care gospodare, koliko ima sati?'. U ovoj igri, car je igračima okrenut leđima, a oni ga ispituju za vrijeme. Cilj je životinjskim skakutanjima približiti se caru i naposljetku preuzeti njegovu ulogu. Ako car na pitanje o vremenu odgovori 'Pao sat u bunar', igrači se vraćaju na početak igre. Metaforika ove igre mi se svidjela i poslužila kao inspiracija za naslov budući da upravo svrgavanje autoriteta (normativnog vremena) te istraživanje novih početaka, smjerova i tokova vremena predstavljaju glavne tematske odrednice.

Čeka nas bogat program. Što ste sve pripremili?

Program se sastoji od tri izložbena programa među kojima je centralna izložba 'Pao sat u bunar', potom izložba 'Situacija' kustosica Lore Rajčić i Ivane Završki te 'Venientes', izložba radova studenata Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Uz izložbeni pripremili smo bogat diskurzivni, edukativni i izvedbeni program koji će se odvijati unutar i van Meštrovićevog paviljona za vrijeme trajanja izložbi. Programske linije koje ja potpisujem nadovezuju se na centralnu temu vremena, dodatno je kontekstualiziraju i nude neka nova osjetilna iskustva kroz duboko slušanje, alternativne pedagogije, filmske i klupske programe. Autori popratnih programa redom su kolektivi s lokalne nezavisne scene kojima sam dao odriješene ruke da ponude svoj odgovor na temu mnogostrukih temporalnosti s kojima smo u svakodnevnoj interakciji.

Koliko je važna činjenica da se Salon odvija po mnogim lokacijama u gradu, odnosno da izlazi iz svoje 'utvrde' - Doma HDLU?

Ova praksa nije novost budući da su posljednja izdanja Salona mladih uključivala aktivnosti u različitim gradskim galerijama, partnerskim institucijama, ali i javnim prostorima i off lokacijama. Posljednjih godina organizirane su tematske šetnje gradom, kazališne predstave, koncerti ili radionice izmještene iz Meštrovićevog paviljona. Salon mladih svakim svojim novim izdanjem preplavljuje grad, a kroz niz različitih programa uključuje mlade koji ne dolaze nužno iz polja vizualnih umjetnosti. Ovo je bila i moja misao vodilja prilikom osmišljavanja programa budući da mi je bilo bitno u projekt programski i organizacijski uključiti mlade suradnike koji zaslužuju veću vidljivost.

S kakvim se danas teškoćama susreću mladi umjetnici?

Nova generacija umjetnika diskretnija je od prijašnjih generacija koje su bile mnogo glasnije. Rad unutar umjetničkog sistema zahtijeva određenu razinu izlaganja na koju nisu svi spremni. Mislim da je glavno pitanje s kojim se svi susreću nakon izlaska s faksa je pitanje: Kako se postaje umjetnikom? Neki od njih lako nađu svoj put, ali neki su primorani iskoristiti svoje umjetničke vještine u komercijalnijim poslovima. Drago mi je vidjeti kako postoji velika solidarnost među bivšim studentima Akademije likovnih umjetnosti budući da često jedni druge uključuju u projekte, a mnogi kroz rad otkriju kako i druga polja umjetničkog izražavanja poput dizajna, scenografije, kostimografije, VJ-inga, zvuka i sl. mogu biti jednako kreativno izazovna.