KOMENTAR JULIJANE ADAMOVIĆ

Zašto mrzimo bližnjeg svog? Nismo 'mi' napali Jamieja Foxxa, nego dvojica pijanih divljaka

Julijana Adamović
Julijana Adamović
Više o autoru

Bionic
Reading

Osvrćući se na incident u Dubrovniku u kojemu su nepoznati muškarci napali glumca Jamieja Foxxa, tportalova komentatorica zaključuje da je nužno kao problem označiti dvojicu alkoholiziranih divljaka i svakog onog koji učini isto, a ne cijeli jedan narod. I svaki budući počinitelj – imenom i prezimenom, osobnom odgovornošću, a ne odgovornošću i krivnjom cijelog naroda. Ne trebamo okretati osjećaj bijesa i nemoći na 'one moje, ali druge' i to na način koji te, ako, užasava - malenim rasizmom: šovinizmom

- Jesi čuo što se jučer dogodilo Jamiu Foxxu u jednom dubrovačkom restoranu?

- Nemam pojma koji ti je taj, ali reci.

- Ne zajebavaj! Holivudski glumac.

- Ništa..

- Popularan. Crnac.

- A-a, taj! Faca.

- E, taj!

- Naplatili mu butelju Plavca 3000 kn?

- Još gore...

- Otrovao se rožatom od poljskih jaja?

- Još veća sramota za 49% posto poštenih Hrvata, jer onih 51% ionako glasaju za HDZ. Rasistička stoka.

- Daj, ne drži me u napetom stanju.

- Dva pijana dubrovačka kretena ga nazvala 'jebačem rođene majke' i 'crnčugom'.

- Ne seri?! Jebena balkanska rupa. Ostat ćemo vječiti šupak svijeta i Europe. Nikad od nas turističke zemlje.

- Dođe mi da ovog časa jebem šefu mater, dam dva puta otkaz i kupim avionsku kartu za Dublin. Ne mogu ti reći koliko me je sramota što sam Hrvat.

- A daj! Sto posto neki tatini sineki. Hrvatska zlatna mladež se malo bahatila, jer će stari to ionako sve srediti.

- Ma ne. Dva grmlja od cirka 45, 50 godina u guzici. Pijani kao deve.

- Sve to, stari moj, treba potjerati odakle su došli. U svoja sela, pod kamen iz kojeg su izgmizali. Marš u Bosnu i Hercegovinu.

- U pravu si. Nema ovoj zemlji i ovom narodu spasa.

- I taj Dubrovnik. Što južnije, to tužnije.

U tom, istina - karikiranom dijalogu, nekako mi se saželo jučerašnje naklapanje o ružnom incidentu u jednom od brojnih dubrovačkih restorana, gdje bi dobro platežna klijentela trebala uživati u jelu i piću, ali, eto, događa se i to, da se netko usvinji kao da je u zadnjoj kvartovskoj ili seoskoj birtiji, pa tako našišan frfljajući udari po gostu što mu se našao na lelujavom horizontu.

Je li i vas bilo malo ili puno sram zbog toga što je stranac, pa još mega popularan doživio? Jeste li i vi uskliknuli kako smo loš narod, kako smo zaostali i kako smo jebeni rasisti kakvih na zemaljskoj kugli nema? Jeste li spremno na svoja nejaka pleća primili kolektivnu krivnju, grijehe sasvim određenih pojedinaca, pri tom i sami gurajući u ladice (hadezeovci, dotepenci, Hercegovci, južnjaci, labradori, orjunaši, udbaši)? Sramili ste se što ste dio 'lošeg' naroda, iako znate da ne mrzite crnce, da vam se gadi rasizam (osim ako je urbani i tako to) i da većina ljudi koje poznajte razmišlja baš kao i vi? Ono, dobri su, tolerantni i vrijedni ljudi.

Priznajem, tu i tamo mi se događa slično. Tu i tamo i osvrte na ovom portalu pišem koristeći prvo lice množine, oslanjajući se na to 'mi' kao nit koja će raspolovljene povezati ili koja će barem provizorno sagraditi most između vječitih zaraćenih strana i njihovih barikada.

A to je greška. 'Mi' ne postojimo izvan glave svakoga od nas. Tu, na tom mekanom ili tvrdom mjestu grade se nacionalni monoliti i tu se lijepe etikete. Tu se rađa ponos zbog pobjede repke, ljutnja zbog poraza iste te repke. Tu živnemo kad 'nas' hvale (gostoljubivost, prirodne ljepote) i sramimo se kad netko od 'nas' zabrlja, kao ova dvojica danas. Tu svi redom postaju Šimunići s mikrofonom i grla koja mu uzvraćaju, crtači svastike na Poljudu, bacači baklji u Francuskoj. Naši, vaši, obilježeni.

jamie foxx Autor: Youtube

A zapravo, postojim samo ja, ti, on puta mnogo. I zato danas odlučno odbacujem paušalnu i toliko puta pročitanu procjenu da smo 'narod govna' i da u tim govnima još postoji talog, kojeg bi, samo da nam se pruži prilika, cipelom izmjestili. Jer, nikakve, a osobito suštinske razlike nema između vrijeđanja nekog zbog boje kože ili proglašavanja cijelog jednog naroda (ili dijela tog naroda, osobito teritorijalno označenog) zaostalom stokom i rasističkim smećem. Još ako se prvo dogodilo pod utjecajem alkohola, a drugo u trijeznom stanju.

Ne zanima me ni činjenica da je Jamie Foxx sličnu stvar mogao doživjeti na bilo kojoj točci zemaljske kugle. Ni to što je incident, sudeći po atmosferi na video prilogu, začinio na najbolji mogući način: humorom. Ono što mi je važno, svodi se na nužnost da se dvojica alkoholiziranih divljaka i svaki onaj koji učini isto - označe kao problem, a ne cijeli jedan narod. I svaki budući počinitelj – imenom i prezimenom, osobnom odgovornošću, a ne odgovornošću i krivnjom cijelog naroda.

Nužnost da se o raširenosti tog problema razmišlja konstruktivno i djeluje preventivno (zbog nekih drugih mogućih rasista/šovinista/fašista), a ne da se defetistički na svoja pleća preuzimaju svi grijesi ovoga svijeta i osjećaj bijesa i nemoći okreće na 'one moje, ali druge' i još na način koji te, ako, užasava - malenim rasizmom: šovinizmom.

- Jesi čuo što se jučer dogodilo Jamiu Foxxu u jednom dubrovačkom restoranu?

- Jesam. Locirati, identificirati i kazniti. Njih dvojicu. Ne imaginarne 'nas'. Ne neki kao 'monolitni' narod.

Nisam rasist i vjerujem da oko mene većina ljudi misli na identičan način. I da je predrasuda misliti da je netko svojim teritorijalnim porijeklom ili samim činom glasanja za ovu ili onu političku opciju nečovjek, rasist i fašist. Ne pristajem takvu uravnilovku. Ona poništava mene, tebe, njega i radi od svih nas neke grozne 'mi'. A oni koji to zaista jesu, koriste gužvu. Utopljeni u 'mi' disperzirali su vlastitu odgovornost.